Citiranje u znanstvenom radu – važnost i praksa

Citiranje je temeljna sastavnica znanstvenog pisanja. Prema priručniku Kako citirati? koji je izdala Središnja medicinska knjižnica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, citiranje ili navođenje literature znači ispravno označavanje i opisivanje dokumenata i djela kojima se autor koristio tijekom pisanja rada

Zašto i kada citirati?
Znanost je kumulativna – svaki novi rad nadovezuje se na ranija istraživanja. Citiranjem autor pokazuje da poznaje relevantnu literaturu, a istovremeno gradi vlastiti doprinos. Neovlašteno korištenje tuđih ideja ili podataka bez navođenja izvora smatra se plagiranjem i narušava znanstveni integritet. Citirati je potrebno ne samo kada se preuzima tekst doslovno, nego i prilikom parafraziranja ili sažimanja tuđih ideja. Sekundarno citiranje, tj. oslanjanje na radove kojima autor nema izravan pristup, treba izbjegavati kad god je moguće.

Postoje različiti načini citiranja, ovisno o disciplini i izdavačkim pravilima:

• APA (American Psychological Association) – često u društvenim znanostima; npr. (Novak, 2020, str. 35)
• Harvard stil – sličan APA-u, također u društvenim i prirodnim znanostima
• MLA (Modern Language Association) – koristi se u humanistici; npr. (Novak 35)
• Chicago stil – fleksibilan, s fusnotama ili autor–godina sustavom; često u povijesti i umjetnosti
• Vancouver stil – pretežno u medicini i prirodnim znanostima; citati se označavaju brojevima u tekstu [1], a u popisu literature izvori se navode numerički redom kojim su spomenuti.

Citati mogu biti doslovni (izravni prijenos teksta, označen navodnicima ili odvojenim odlomkom), parafrazirani (prenošenje ideje vlastitim riječima uz referencu) ili sekundarni (odnosi se na slučaj kad autor koristi navod iz djela kojem nema pristup, nego je do navoda došao posredstvom drugog rada u kojem je izvorni rad citiran)

Vancouver stil citiranja
Vancouver stil citiranja međunarodno je prihvaćen stil citiranja u medicinskoj literaturi. U tekstu se reference označuju arapskim brojevima u zagradama, prema redoslijedu pojavljivanja. Isti broj koristi se svaki put kada se djelo ponovno citira. Na kraju rada sastavlja se popis literature, poredan po istom numeričkom redoslijedu. Ako se citira više izvora istodobno, brojevi se odvajaju zarezima ili crticom u slučaju uzastopnog niza. Vancouver stil zahtijeva dosljednost u interpunkciji, upotrebi kratica i navođenju svih obveznih elemenata reference – autora, naslova, naziva časopisa ili izdavača, godine, volumena i stranica. Posebna pozornost posvećuje se provjeri je li citirani članak povučen, što se može učiniti putem baze PubMed.

Sastavni dijelovi referencija
Referencija sadrži standardizirane podatke potrebne za identifikaciju izvora. Kod članaka u časopisima navode se prezimena i inicijali autora, naslov rada, skraćeni naslov časopisa prema MEDLINE bazi, godina, volumen, broj i stranice. Kod knjiga se bilježe autori ili urednici, naslov, izdanje, mjesto izdavanja, izdavač i godina. Za mrežne izvore obvezno se navodi datum pristupa i poveznica.

Upravitelji referenci
Obzirom da ručno citiranje može biti dugotrajno i sklono pogreškama, razvijeni su upravljatelji referenci koji automatiziraju proces. EndNote, Mendeley i Zotero besplatni su alati za upravljenje referncama. Omogućavaju akademsko umrežavanje, implementaciju u Microsoft Word i export u PDF.

Prednost korištenja ovih alata jest u tome što omogućuju brzo i precizno oblikovanje citata u različitim stilovima, jednostavno prebacivanje iz jednog stila u drugi, organizaciju velikog broja izvora te smanjenje rizika od nedosljednosti i pogrešaka.